-Piše: James B. Foley

Kad se pogleda jezivi zagrljaj američkog predsjednika Donalda Trampa i saudijskog prestolonaslednika Mohameda bin Salmana, teško je procijeniti koja je strana opasnije kockala kad se povezivala s drugom.
Na prvi pogled privlači zaključak da su Sjedinjene Američke Države napravile opasniji potez. Ne samo da su se zaprljale povezivanjem s čovjekom koji stoji iza ubistva Džamala Kašogija nego su i povezale svoje interese na Bliskom istoku s nesmotrenim vladarom čija kombinacija mladosti i sklonosti da pravi gluposti na epskom nivou obećava negativne posledice u godinama, pa i decenijama koje dolaze.

SAUČESNIK S IZRAELOM

No, bilo ko da se kladi na živahnog Donalda Trampa kocka se na nevjerovatnom terenu. U svakom slučaju se čini da je prestolonaslednik previdio činjenicu kako je Tramp privremeno na čelu SAD-a. Kad god da on ode sa scene, dogodiće se obračun s njegovim međunarodnim saradnicima i pomagačima. Sledeća administracija sigurno će voditi spoljnu politiku koja će ponovo iskazivati trajne američke vrijednosti i interese.
Imaće, nadalje, izvještaj CIA, u kojem se Bin Salman identifikuje kao odgovorni za ubistvo novinara s predumišljajem, novinara koji je bio zakoniti, stalni stanovnik SAD-a. Tada će prestolonaslednik dobiti zvanični izgnanički status koji zaslužuje. Samo zbog toga bi ga kralj Salman trebao zamijeniti drugim naslednikom.
Još veća opasnost za Saudijsku Arabiju jeste činjenica da je saradnjom s Trampom efektivno stala na stranu s izraelskim premijerom Benjaminom Netanijahuom i postala saučesnik sa sistematskom kampanjom Trampove administracije da se izbrišu politički identitet i nacionalne težnje palestinskog naroda.
Jedna stvar je da bi Saudijci mogli imati korist od taktičke saradnje s Izraelom protiv prijetnje koju Iran predstavlja objema državama i cijeloj regiji. No, cijena koju su pristali platiti za trostrani savez Bin Salmana s Trampom i Netanijahuom gotovo se ni ne može izmjeriti. Administracija je napravila nevjerovatne korake: zatvorila je ured PLO-a u Vašingtonu, ukinula američku diplomatsku ispostavu Palestincima u Jerusalimu i finansiranje UNRWA-e, uz osporavanje izbjegličkog statusa milionima Palestinaca, a oni za cilj imaju ukidanje prava Palestincima na bilo koje tvrdnje o vlasništvu nad spornom zemljom, prava na povratak i, na kraju, prava na nezavisnu državu.
Mediji ukazuju da je Bin Salman oštro primoravao palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa da prihvati američke i izraelske uslove za mirovni dogovor, što je nevjerovatna izjava.

PITANjE JERUSALIMA

Dalje, u vezi s pitanjem Jerusalima, trećeg najsvetijeg mjesta u islamu, prestolonaslednik se kockao možda i sa samim legitimitetom i stabilnošću same vladarske kuće Saud. Kao zaštitnik Meke i Medine, saudijska monarhija preuzima jedinstvenu odgovornost kad je riječ o odbrani islama.
Biti saglasan na bilo koji način s Trampovim izmještanjem američke ambasade i jednostranim priznanjem izraelskog suvereniteta u Jerusalimu donosi kraljevini ogromne opasnosti. Tramp se otvoreno hvali da je pitanje Jerusalima sklonio s pregovaračkog stola i ne može se očekivati ni od jedne izraelske vlade da preda tako monumentalan ustupak. Potencijalno otuđenje islamskih i arapskih težnji ka Svetom gradu nosi posledice za cijelu regiju.
Ironično je da američko-saudijsko-izraelski savez protiv Irana može zapravo biti od koristi Iranu. Ne samo da mu omogućava da bilježi lake propagandne poene nego se on pozicionira kao navodni borac za prava Palestinaca i branilac arapskih interesa protiv Izraela. Pitanje Jerusalima Iran naročito može iskoristiti kako bi osnažio šiitske težnje ka nadmoćnosti u islamskom svijetu.
Čini se da je trenutno vođstvo Sjedinjenih Američkih Država i Izraela zaslijepljeno kratkoročnim razmatranjima i zadovoljno povodljivim princem, pa su izgubili iz vida sve strateške interese. Biće potrebna intervencija samog kralja Salmana da se vrati ravnoteža u kraljevini i prekine bezobzirno kockanje svih strana na zapaljivom Bliskom istoku.
(Al Jazeera)